Otkrivajući Otok Rab
Dok plovimo…
Čovjek bi pomislio da je dovoljno kupiti trajektnu kartu za otok Rab, po mogućnosti online, ukrcati se na jutarnji trajekt i to je to… Ali, nije baš tako.
Turistička sezona je na vrhuncu i trebalo je ustati dva sata prije termina polaska trajekta…uh, i biti na pristaništu Valbiska parkiran ‘u pravilnoj koloni’, kako bi bio siguran da ćeš se ukrcati na trajekt…
Jutarnja kava u pristaništu Valbiska, sviježi friški zrak i čekanje za ukrcavanje i “slaganje” automobila na trajekt…
I uskoro, svaka minuta čekanja opravdana: predivan pogled s gornje palube na otok Krk i ispraćaj trajekta koji plovi za Cres – najveći otok na Jadranu, lučicu Merag.
Ispraćamo ta dva otoka, a već je pred nama otočić Plavnik, otok na kojem gnijezde bjeloglavi supovi, ili otok ovaca, jelena lopatara i divljih svinja. Hm, čudan suživot.
Otok pripada Gradu Krku, a znan je i po predivnoj “ljubavnoj spilji” – malenoj, ali njezino plavetnilo oduzima dah.
Plovimo već neko vrijeme i ugledamo otočić Mali Plavnik…na njemu obitavaju divlji kunići, a nalaze se i arheološki ostaci, koji nisi dovoljno ispitani…
Ostatak zidine ukazuje na postojanje obrambenog objekta. Možda je tu bio i lazaret / karantena / za Grad Krk u srednjem vijeku!?
Da bi se upoznala arheologija i povijest Plavnika i Malog Plavnika, neki tvrde, potrebno je zaroniti u more… Ali, to ostavimo za drugi put.
Prilikom plovidbe smo pili domaću kavu i uživali u svakom gutljaju…Petar kuha najbolju kavu…a uz kavu, za doručak smo guštali domaće roladice sa smokvama…
I polako s naše desne otočići Kormati, a zašto otočići? Jer su uskim kanalom odvojena jedan od drugoga, točnije dvije hridi…
Otoci na kojima se gnijezde galebovi, otoci na kojima umiru galebovi, otoci strmih stijena, gotovo da nema vegetacije, ali ima bepregledno samoniklog divljeg luka.
Pogledom ostavljamo otoke, a u daljini se već opaža otok Lošinj…
Kada se pred nama ‘pokazalo’ zelenilo otoka Raba… znali smo da plovidba neće još dugo trajati. Još zadnji gutljaji kave i ostaje nam da polako pospremimo šalice…
Plovimo prema otoku Rabu i luci Lopar…
S desne strane otočić Sveti Grgur. Povijest nam kazuje da je nekada tamo bio ženski zatvor…vidimo u daljini i obrise Golog otoka…
Pričamo o predivnom pejzažu koji nas okružuje. Izniman osjećaj… Gledamo, otok Krk kao da se je spojio s Prvićem, najvećim nenastanjenim otokom na Jadranu.
Stjenoviti otok, ali i otok pašnjaka, ovaca, pčela, kuša i meda, otok Frankopana, kneza Ivana VI…
Na odredištu
Uplovljavamo u Lopar…
U mislima već u Gradu Rabu, našoj zacrtanoj destinaciji… Gdje parkirati? U koliko sati trebamo biti u samostanu Benediktinki?
Da, posjetit ćemo i gospođu Dunju… naučit će me pripremiti Rapsku tortu…
Vozimo se uz Loparsko polje, plodno polje, istina danas neobrađeno, predivan vidikovac i pogled na Supetarsku Dragu…
Vozimo se naprijed i uskoro pred nama predivan Grad Rab… Želja nam je pogledati, fotografirati, posjetiti sva četiri zvonika, samostan Benediktinki, ispeći Rapsku tortu i naravno posjetit arboretum…
Petar, kao i uvijek uz njegov šarmantan osmijeh reče…”polako, sve ćemo napraviti, ja vodim danas”. Naravno, vjerujem mu, prepustim se i počnemo doista uživati u danu…
I odmah potom slijedi nezaboravno iskustvo – filmski festival u Gradu Rabu! Bili smo počašćeni. U hladovini, s pogledom na more, pijuckali smo našu treću kavu tog dopodneva i to u društvu glumačke ekipe – da, i Šerbeđžija mlađi je bio prisutan…
Slijedi nastavak putopisa…slijedi ll. dio…uskoro!